U vrijeme kad se sve više priča o grijanju na struju, pelete i toplinske pumpe, drva za ogrjev još uvijek čvrsto drže svoje mjesto posebno u ruralnim krajevima, vikendicama i kod onih koji znaju cijeniti prirodnu toplinu. Nije to samo pitanje tradicije, nego i osjećaja jer ništa ne grije kao plamen koji dolazi iz peći pune bukovih cjepanica.

Ta toplina nije samo fizička. To je ona posebna vrsta ugode koju osjetiš kad uđeš u prostoriju i zrak miriše na drvo, kad se staklo na peći zarumeni od žara, a ti znaš da sve to dolazi od nečega što si sam pripremio, nacijepao, složio, pospremio na vrijeme. Za mnoge ljude, osobito izvan gradova, grijanje na drva nije samo praktična odluka, to je način života.

Koje vrste drva su najbolje za loženje?

Nisu sva drva ista, barem ne kad je riječ o grijanju. Najtraženija su tvrda drva: bukva, grab, hrast, itd., jer dugo gore, daju dobru žar i imaju visoku kalorijsku vrijednost. Bukva je najpopularnija jer se lako cijepa, dobro suši i ravnomjerno gori. Grab je još tvrđi, ali ga je teže nacijepati, dok hrast zna imati kiselu koru pa može utjecati na dimnjak ako nije dobro sušen.

Meka drva poput jele, smreke ili topole brzo gore, ali daju manje topline. Dobra su za potpalu, ali nisu idealna kao glavni izvor grijanja jer ih treba puno više, i brzo „planu“. Tko se grije samo na drva, zna da bez kvalitetnog tvrdog drveta nema ozbiljne zime.

Suho ili sirovo drvo, što izabrati?

Jedna od najčešćih grešaka kod nabave ogrjeva je kupnja sirovog drva. Mnogi misle da su „uštedjeli“, ali kad zima stisne, peć dimi, staklo crni, a topline nigdje. Sirovo drvo sadrži i do 50% vlage, dok suho (sezonski odležano) ima ispod 20%. Sušenje traje najmanje 6–12 mjeseci, i to na prozračnom mjestu, pod nadstrešnicom. Idealno drvo za loženje je ono koje lagano zvoni kad dvije cjepanice udare jedna o drugu.

Zato je važno kupovati drva na vrijeme, najbolje u proljeće ili rano ljeto, da se do zime dobro prosuše. A ako već kupujete suho drvo, tražite da bude cijepano i složeno, a ne „u rinfuzu“, jer tako se lako miješaju sirove i stare cjepanice.

Kako se prodaju drva i što zapravo kupujete?

Na hrvatskom tržištu drva se prodaju najčešće u prostornim metrima, to je onaj poznati „kubik složenih drva“. No, treba razlikovati prostorni metar (PM), nasuti metar (RM) i čvrsti metar (CM). Složeni prostorni metar je okvirna količina drva koja stane u kvadrat metar puta metar, složena uredno. Nasuti metar je više zraka, manje drva. Čvrsti metar bi bila stvarna masa drvne tvari bez ikakvog zraka između i najpoštenija mjera, ali se rijetko koristi jer zahtijeva precizno mjerenje.

Kupci često ne pitaju, a prodavači ne pojašnjavaju, pa se zna dogoditi da se “jeftiniji metar” na kraju pokaže skupljim jer daje manje topline. Zato vrijedi pitati što točno kupujete i kako je mjerena količina.

Gdje kupovati i na što paziti?

Najbolje je kupovati direktno od poznatih lokalnih šumara, pilana ili malih obiteljskih gospodarstava. Oni najčešće nude drvo koje su sami rezali, cijepali i slagali. Na internetu je ponuda ogromna, ali nije sve uvijek kako izgleda, bilo je slučajeva gdje se sirova topola prodavala kao suha bukva, ili se količina „mjerila od oka“.

Zato je obavezno pitati:

• je li drvo suho ili svježe?
• je li cijepano ili u metarskim trupcima?
• mjeri li se složeno ili nasuto?
• ima li mogućnost dostave i slaganja?

Dobar prodavač neće se ustručavati pokazati svoju robu, dati savjet i biti konkretan. Jer tko ima dobar ogrjev, zna da će se kupac vratiti i iduće zime.

Kako pravilno skladištiti drva?

Nakon što ste nabavili dobar ogrjev, sljedeći važan korak je kako ga spremiti. I tu mnogi pogriješe: drva ostanu vani na kiši, pokriju se najlonom s gornje strane pa ne dišu, ili ih se složi uz vlažan zid gdje povuku vlagu iz tla. Suha drva koja stoje na lošem mjestu vrlo brzo izgube prednost; postanu teška, teško se lože, stvaraju dim i garež.

Idealno skladište je prozračno, s krovištem ili nadstrešnicom, gdje kiša ne pada izravno, ali zrak slobodno cirkulira. Drva se slažu na palete, dasku ili barem na cigle, nikad izravno na zemlju. Ako ih pokrivate, koristite ceradu samo s gornje strane, i to tako da bokovi ostanu otvoreni. Tako drvo ostaje suho, a ne zatvoreno kao u plasteniku.

Kombiniranje ogrjeva

Mnogi koji se griju na drva s vremenom razviju svoj sustav, ne lože više samo „na jednu vrstu“, nego kombiniraju. I to s razlogom. Tvrda drva poput bukve i graba idealna su za održavanje žara i dugotrajnu toplinu, ali se teže pale. Meka drva poput smreke ili topole brzo planu, ali i brzo izgore. Zato pametno loženje često počinje s nekoliko laganih cjepanica za potpaljivanje, a zatim se nastavlja tvrdim drvom koje „drži“ peć satima.

U zadnje vrijeme sve više ljudi ubacuje i brikete ili pelete, osobito oni koji imaju kaminske umetke ili moderne peći. Briketi su kompaktni, dugo gore i lako se doziraju. No, u kombinaciji s klasičnim drvom daju najbolje rezultate i u smislu topline i u smislu ekonomičnosti.

Toplina u svom iskonskom obliku

U svijetu gdje grijanje postaje tehnologija, loženje peći drvom ostaje nešto iskonski jednostavno i posebno. Od trenutka kad nacijepaš cjepanicu, do večeri kad pucketa vatra, znaš da si ti to pripremio, donio, složio. Nema daljinskog, ali ima zadovoljstva.

Drva za ogrjev nisu samo roba, to je gorivo koje grije kuću, ali i ljude u njoj. A tko se barem jednu zimu grijao na dobru bukvu, zna da toplina nije uvijek samo stvar temperature, nego osjećaja doma.